Naučno istraživanje nije ničiji privatni hobi. Ono se ne okončava zadovoljenjem bilo čije radoznalosti ili čuvanjem rezultata u fioci. Naučni rezultati svoju funkciju ostvaruju samo kad postanu dostupni drugima kad budu objavljeni u naučnim časopisima. U nauci važi pravilo: ako se ne publikuje kao da se ništa nije ni radilo.
Pisanje (uobličavanje, sastavljanje) rukopisa naučnih napisa je veština… Veština pisanja nije urođena, ona se uči… pisanjem.
U naučnoj prozi, za razliku od umetničke, naučnik seda za sto ne čekajući inspiraciju, već na prazan papir stavlja i oblikuje sve ono što je pažljivo pripremljeno mnogo ranije: temu, ideje, zabeleške, citate, rezultate, tabele, priloge, reference… U umetničkoj prozi napisana reč ima skoro onoliko značenja (emocija) koilko i čitalaca. U naučnim napisima upotrebljena reč, odnosno naučni termin koji zastupa pojam (misao o bitnim osobinama predmeta), treba da znači, za svakog čitaoca naučnog napisa, samo ono za šta je odabran da znači ni manje ni više od toga. Naučni jezik je pojmovni jezik.
Recenzije
Još nema komentara.