Pomeni I Opomene

Objašnjavajući zašto je Dragoslavu Ziri Adamoviću (1922–1978) za knjigu Koju svoju pesmu najviše volite i zašto odabrao pesmu „Sudbina očeva“ (napisanu znatno ranije a objavljenu 1964. u Politici od 26. jula), Krnjević u Knjizi o Sarajevu piše: „Postavljeno pitanje vraća me sjećanju.

Godini hiljadu devet stotina pedeset i petoj. Bio sam dvadesetgodišnjak. Ljeto je bilo vrelo. Ležao sam na pijesku, tamo ispod savskog mosta, beogradskoga.

Tada se, ni sam ne znam tačno, nikako ni zašto – za mene postavilo, sasvim iznenadno, pitanjeo sudbini. O zajedničkoj sudbini, ljudskoj sudbini. Čini mi se da sam to pitanje prvi postavio u našoj pjesničkoj generaciji. Ali to je, kao i mnogo šta u poeziji, bilo zaista slučajno, neprimjetno. Od tada ja, u stvari, neprekidno odgovaram na to jedno pitanje. Šta je moja, šta je naša zajednička sudbina? Sudbina očeva i sudbina sinova.