Pesnička imaginacija

Poetika koju je stvorio Aristotel bila je u svim dobima svjesnog umjetničkog pjesništva, sve do druge polovne 18. vijeka, oruđe poeta za njihov rad i ona tačna mjera kritičara sve do Baloa, Gotšeda i Lesinga, od koje se strahovalo. Ona je bila najdjelotvornije pomoćno sredstvo filologije za tumačenje, kritiku i određenje vrijednosti grčkog pjesništva. Ujedno je pored gramatike, retorike i logike bila sastavni dio višeg obrazovanja. Zatim je estetika rođena iz nemačkog duha, u velikim vremenima našeg pjesništva vodila Getea i Šilera u njihovom stvaranju, uzdizala Humbolta, Kernera i Šlegela u njihovom razumijevanju i učvršćivala ih u njihovom sudu. Posredstvom ta dva vladara njemačke poezije zavladala je cijelim njenim carstvom, uz sadejstvo Humbolta, Morica, Kernera, Šelinga, Šlegela, najzad Hegela, kao ministara lepih umjetnosti koji dejstvuju pod njihovim rukovodstvom.