Glad i tamnica

Čak i narodno sjećanje i epska tradicija znali su, po nekom volšebnom i uvrnutom psihološkom mehanizmu i ključu, prehvaliti, posvetiti i ovjekovječiti ljude skromnijih, pa i sumnjivih, moralnih i stvaralačkih sposobnosti, a zametnuti trag i sasvim izbrisati iz sjećanja brojne najbolje i najplemenetije ljude. Iz vremena u vrijeme, iz udesa u udes naš narod je tako duž svoga povijesnog postojanja nesvjesno vršio misaono i moralno samosakaćenje i zamagljivanje bazičnih predstava o životu, svijetu i duhovnom pozvanju čovjeka. Kada se to nesvjesno i neosviještano vlastito samosakaćenjem zbroji sa istrajnim nastojanjem neprijatelja da nas preume i pretope u sopstvene nečovječne likove i modele “ljudstva”, ili da nas sasvim izbrišu sa lica zemlje, onda za rezultat imamo ne samo nacionalno raskrjenjivanje već i duhovno i moralno propadanje našeg naroda. To će reći njegovo potpuno izrođivanje i obesčovječenje. Nacionalna šteta i nevolja od takvog zanemaeivanja i zaboravljanja najboljih, koje je vrhunilo upravo u minulom vijeku, baš zato je veća što se radi o kompletnom višestruko obdarenim ljudima čiji lični primjeri života i djelatnosti svijetle svima ostalima i ukazuju na ispravne načine života u lavirintu naše svjetovne egzistencije…