Ljubav, samoća, tišina

DRAGA NAŠA DJECO

Draga naša djeco,
Poput zvijeri što svoje potomstvo štite,
Vaše male sjajne oči gledaju kroz naše zagrljaje.
Ovaj svijet nisu Spužva Bob i Pepa Prase.
Brbljivi Spužva Bob šuti kao zaliven dok Pepu i njene roditelje, brata…
svaki dan ubiju i pojedu.
Draga naša djeco,
Vaši roditelji su mali ljudi.
Jasno su vidljive granice naših moći i beskraj naše nemoći,
Vaši roditelji nisu promijenili svijet iako su nekada o tome sanjali,
nekada su imali krila,
sad su ostali samo patrljci na duši.
Draga naša djeco,
Ovaj svijet je olovnog srca,
ali ne dajte da vam ga u olovo pretvore konformizam kao terapija,
skretanje pogleda i čekanje boljih vremena.
Većina ljudi su ženski polni organi, figurativno rečeno i ako je ovaj svijet jedan jedini,
ne znam da li želim da budete dobri ljudi.
Ako treba da birate izmedju toga da budete heroji ili sami sebi iskopate grob,
nacrtajte veliki muški polni organ preko glasačkog listića i ubacite im ga u kutiju.
Niko ne zna šta nosi vjetar u kosi preko lica,
pred pucanj…

A mi,
Draga naša djeco,
Prodali smo jednu jedinu slobodu za hiljadu sigurnosti, ništa nije ostalo nad nama osim ogromne jame pune pepela za vaše kletve i kletve vaše djece…
Draga naša djeco,
Izabrali smo ropstvo radi vas.
Oprostite nam.