Potrošačko društvo

Potrošnja, u obliku novog plemenskog mita, postala je etika današnjeg sveta. Sama po sebi, ona pokreće proces uništenja osnova ljudskog bića, ili preciznije – ravnotežu koju je evropska misao, još od antičke Grčke, uspostavljala između mitoloških korena i sveta logosa. G. Bodrijar definiše opasnost sa kojom se susrećemo. Opet ću citirati: „Kao što je društvo Srednjeg veka uspostavljalo ravnotežu putem suprotstavljanja Boga i đavola, tako naše društvo uspostavlja ravnotežu kroz suprotstavljenje potrošnje i osude potrošnje. Na osnovu vere u đavola i dalje je bilo moguće organizovati jeresi i sekte crne magije. Za nas, naša magija je bela, sa druge strane jeresi koja se ostvaruje u obilju. To je profilaktička belina jednog prezasićenog društva – društva bez vrtoglavice i bez istorije – bez ijednog drugog mita do njega samog. Potrošačko društvo, pisano konciznim stilom, moraće postati neizostavna lektira mlađih generacija. Njen cilj može se shvatiti kao ukidanje današnjeg monstruoznog, ako ne i opscenog, sveta obilja predmeta – koji masovni mediji, a naročito televizija, tako neprikosnoveno podržavaju – i koji nam svima preti.