Ruralnost i rod: dostupnost i prepoznavanje programa socijalne zaštite

Socijalni odnosi koje istražujemo dijalektički ulančavaju pružaoce/pružateljke i primaoce/primateljke usluga socijalne zaštite. Intersekcionalni pristup ove studije je fokusiran na rod, siromaštvo i ruralnost, odnosno, cilj je nakon terenskog rada i analize podataka doći do uvida o dostupnosti i kvalitetu ponuđene socijalne zaštite depriviranog pretežno ženskog stanovništva (imajući u vidu da se rodne karakteristike ne odnose samo na osobe ženskog pola, već mogu obuhvatati i muški pol ukoliko je osoba sklona pasivnijem i defanzivnom ponašanju), u ruralnim područjima Srbije i na osnovu dobijenog formulisati određene preporuke. Šta je to što strukturalno i funkcionalno otežava ostvarivanje i punu primenjivost razmene socijalnih usluga u željenom obliku u Srbiji?

Kako živeti bolje u Srbiji? U kojoj meri pojedinci, a onda i određene grupe stanovništva koje ne žive u urbanim sredinama, ekonomski zavisni ili finansijski deprivirani, slabijeg ili lošeg zdravlja, sa lakšim ili težim oblikom invaliditeta, pritom i neupućeni u dobar deo administrativnih i institucionalnih finesa socijalne zaštite, marginalizovane ili u sistemu potpuno nevidljive žene i devojčice, zaista mogu ostvariti zakonom im garantovana prava socijalne zaštite? Na koji način i u kojoj meri se mogu informisati o svojim pravima i obavezama? Kako mogu naučiti da ih koriste i čiju pomoć mogu očekivati, a čiju čak i zahtevati? Od koga mogu očekivati ne samo ekonomske, administrativne ili tehničke savete, već i afektivnu podršku? Kako mogu postati i ostati punopravni aktivni građani/ke Republike Srbije (dakle, upoznati sa svojim pravima socijalne i zdravstvene zaštite i svesni kako ih mogu sticati, jednako kao i sa obavezama koje su dužni ispunjavati)?