Sabo je stao

„Sabo je stao nije linearno ispripovijedana priča. Ovo i nije roman o smrti, nego je roman o njezinim živim posljedicama. Ujedno, to je i najljepši roman moje generacije, za koji znam. Udesilo se tako da pisci među nama nisu pisali ljubavne romane. Kao djeca i mladići, mislili su da je ljubav sentimentalna, pa se o njoj više ne može pisati. Sazrijevanjem se pokazalo da je ljubav strašna, tako da se o njoj još može pisati samo na način na koji to čini Oto Horvat.“
– Miljenko Jergović

„Od drugog čitanja do danas prošlo je tačno dvije godine i u te dvije godine pročitah Sabu 5–7 puta i svaki put je na mene u ta 24 mjeseca imao jednako jak utisak bola i ljepote jezika i uvijek su se otvarali novi svjetovi, nova značenja i slike, inspiracija za nove snove, nove pjesme, novi život… Sabo je stao veličanstveno je remek-djelo i jedna od najljepših posveta voljenoj ženi u okvirima svjetske književnosti. Kao epigraf stoji rečenica Đerđa Petrija „Mnogo sam voleo tu ženu.““
– Miroslav Gojković