Simptomi

U zbirci ,,Simptomi’’ Dinko Kreho progovara o zajedničkim istorijskim i političkim iskustvima Jugoslavije, referišući ponajviše na komunističko i socijalističko razdoblje, kojima kontrastira kosmos tranzicione stvarnosti postjugoslovenskih društava i nestabilan identitetski status svog duhovitog i ponešto anksioznog lirskog subjekta. Kratak, sažet i aforističan stih, izbružen i lišen retoričkih viškova, upoznaje domaćeg čitaoca s autorom zrelog i izgrađenog književnog izraza. Kreho ne sledi nužno poželjne pesničke modele, već spretno u jeziku, a pre svega u leksici, pronalazi ritam, oblike i značenja koja, pored simptoma, u sebi otkrivaju i naše kolektivne dijagnoze.

[SIMPTOM PRVI]

Kako stanem na zemlju učinim je stranom.

Kako me ona dočeka učini me strancem.

Tek što se rodim na Internetu, ljosnem u donji svijet.

Tako iz jutra u jutro.