Zimsko ljetovanje

Ni ljeto ni zima – tako nekako smiješno – kazaće šjor Karlo, jedan od junaka ovog romana, želeći da opiše prilike u kojima se i sâm našao sa ostalim likovima književnog sveta Vladana Desnice. Tako je oksimoronom zimsko ljetovanje oslikan pejzaž opštih poremećaja – sve je pomereno i izvitopereno u ratu, osim vremena koje uvek neumitno protiče, podsećajući nas na to da je jedino prolaznost stalna. Zbog toga je gorak i postiđen smeh koji prati misao s početka ovog pasusa. S takvim osmehom će i čitaoci hoditi kroz trideset pet poglavlja Zimskog ljetovanja, koje počinje pred kraj leta 1943. godine, savezničkim bombardovanjem Zadra u Drugom svetskom ratu, a završava se u selu Smiljevcima. Pripovedajući o ratnim strahotama, pisac će prikazati da posle njih ostaju rastrzani životi pojedinaca, u kojima se razaznavaju samo obrisi ljudskih lica i pitanja – zašto rat? zašto sve ovo zlo? Iako je od objavljivanja ove knjige prošlo sedam decenija, današnji čovek je suočen sa istim pitanjima. Upravo to svedoči o neophodnosti borbe svih nas – za trijumf svetlosti nad tminom. Marija Radić ~ „Zimsko ljetovanje knjiga je dubokog pesimizma, onog koji najsumornije opominje i metafizički otriježnjuje čovjeka. Ali, to je i knjiga najviše umjetničke snage, koja i kada plaši svojim sadržajem, na poseban, za ovakvu vrstu djela nikad uhvatljivi način, čudesno ohrabruje i tješi tajanstvenim poretkom svoje savršene forme.“ Iz predgovora Vladana Bajčete