Da molim. Hvala!

Što god danas kupujemo dolazi s krutim i sasvim određenim uputama. Bez obzira radi li se o gaćicama ili tavi, dobivamo iscrpne upute za njihovo održavanje. Dijete nam, međutim ne dolazi s uputama. Jednoga dana naprosto odlazimo od kuće i vraćamo se s malim ljudskim bićem koje potpuno ovisi o nama i traži ljubav, hranu, utjehu, obrazovanje, odjeću, dom, i da od njega napravimo uravnoteženo, pristojno, prilagođeno, samopouzdano stvorenje. MOLIM? Odgovornost za sve nabrojano dovoljna je da se svaki roditelj preznoji i legne u zamračenu sobu s velikom čašom napitka za smirenje živaca. Dakle, je li jednostavno stvar sreće ako imamo djecu koja se dobro ponašaju i uživamo s njima, ili nevjerojatne loše sreće da imamo neukrotive, neotesane, neuljudne male „vragove“ koji su nam neprekidna noćna mora i neprilika?

„Za ime svijeta, zašto to dopuštaju djeci?“ „Samo da ne dovedu svoju groznu djecu.“ „Zašto dopuštaju djeci da se tako ponašaju?“

Zvuči vam poznato? Zamislite da umjesto toga primate komplimente na račun ponašanja svoje djece. Moguće je i to. Dobra vijest jest da nikada nije prerano započeti, niti prekasno za temeljitu promjenu u ponašanju vaše djece. Ovo iskustvo iz prve ruke, ispunjeno poučnim savjetima, te humorom i anegdotama, poučit će vas kako naučiti djecu pristojnu ponašanju kod kuće, u restoranima, zračnim lukama, vlakovima i na javnim mjestima.