Duhovi

Stara je godina i na gradilištu nove zgrade s ekskluzivnim stanovima u Buenos Airesu nesnosno je vruće. Na gradilištu vlada potpuna pometnja: tu su budući vlasnici sa svojim arhitektima i djecom, radnici koji su još daleko od završnih radova, a na vrhu zgrade u prostorijama uz bazen stanuje obitelj čuvara gradilišta Raúla Viñasa. Među mnoštvom ljudi na gradilištu vrzmaju se i pojave koje vide samo Patri, najstarija kći obitelji Viñas, i njezina majka, ali one se na njih ne obaziru previše. Već oko podneva gungula se smiruje i u cijeloj zgradi ostaju samo duhovi i obitelj Viñas, koja priprema doček Nove godine. Kako pada noć, u središte pripovijedanja dolazi Patri, na čiju će sudbinu duhovi neobično utjecati.

I u Duhovima kao i u mnogim svojim drugim knjigama jedan od najzanimljivijih suvremenih južnoameričkih pisaca Argentinac César Aira opisuje stvarnost na rubu nadrealnoga, s nekoliko jednostavnih poteza uvlačeći svoje junake pod kožu čitatelja.

Sesar Aira ne poznaje granice, ne preza od iznenađenja, stilskih lomova i mešanja žanrova. Različiti su uticaji na njegovo pisanje: među njima su eseji i crtani filmovi. On je uvek iznova nov, nijedna njegova knjiga ne liči na prethodnu.

„Pokušavam da idem uvek novim književnim putevima. Bilo bi mi dosadno da uvek iznova pišem istu priču. Književni autsajder ili frik ili pisac-čudak, takve odrednice mi ne smetaju. Suprotno od čudan je – konvencionalan, isti kao drugi. Ko želi da bude takav? Pisac mora bar malo, ili veoma da bude čudak, ako želi da stvori nešto novo.“