Rat je bio bolji

Na kraju Prvog svjetskog rata, bivši vojnici u prozi Miloša Crnjanskog grcali su, sa gorčinom, svoje defetističko Nikad više! Na kraju Drugog svjetskog rata, bivši vojnici u prozi Miodraga Bulatovića ne mucaju ništa: na granici na kojoj se dodiruju bol i seks, smrt i smijeh, oni ostaju iskeženi, kao maske u farsičnom snoviđenju. Čudesna poezija strave, očaja, besmislene vjere i vjere u besmisao! Uvijek negdje između nježnosti i surovosti, lakrdije i zbilje, genijalnosti i ludila, i uvijek na krilima neponovljive književne fantazije. U surovoj priči o balkanskim emigrantima, uglavnom banditima i ubicama koji lutaju podzemljem posrnule Evrope, Bulatović svojom genijalnom intuicijom naslućuje strašna vremena globalnog kriminala, šverca i terorizma.